Etika, demonstrirana u geometrijskom redu (latinski: Ethica, ordine geometrico demonstrata), obično poznata kao Etika, je filozofska rasprava koju je na latinskom napisao Benedikt de Spinoza. Napisana je između 1661. i 1675. godine i prvi put je objavljena posthumno 1677. godine.
Knjiga je možda najambiciozniji pokušaj primene Euklidovog metoda u filozofiji. Spinoza iznosi mali broj definicija i aksioma iz kojih pokušava da izvede stotine tvrdnji i posledica, kao što su „Kada um zamišlja sopstveni nedostatak moći, on je tužan zbog toga“ „Slobodan čovek ne misli ni na šta manje nego na smrti“, i „Ljudski um ne može biti potpuno uništen sa telom, ali ostaje nešto od njega što je večno